169

Izmedju  I am here  i onoga prije , (a gdje sam to bila) ,  je svjetlosna godina

neodgovorenih pitanja , nemušti jezik poluzanja u kretanju misli…..ne duha , jer duh ne popušta tek tako i ne napušta korijen u staništu u kojem je eto–usadjen

I am here…………..if you need me …..na pladnju od 169 cm moje visine

ostavih trag crvenom bojom ruža dok sam , ležeći potrbuške

osluškivala varljivi ožujak u nastajanju neproljeća

misleć’

kako samo proljeće  zna where I was yesterday

dok sam te lijepa i sredjena čekala na pladnju br 169 cm

Oglasi
Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

U čemu je problem ?

Nešto nije u redu !

Ako itko ovo vidi, neka mi kaže zašto imam dvije stranice s istim nikom ?

Zbunjena sam i nemoćna da sama sebi pomognem

To je, kao da stalno slijedim svoju sjenu

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Zašto me nema

Imam nekoliko pitanja sebi, svijetu, vama koji eventualno ovo vidite………

Ako napišem, nemam odgovora, ne napišem li, šutnjom ih  potiskujem i bacam u ropotarnicu. Postoje negdje duboko  i znak im je težina

Ako progovorim, odgovor ili dobijem ili ne u svakom slučaju , osjećam se kažnjeno zbog onog izrečenog , a ja, kad navalim sebi krivicu na ledja , onda ne da samo patim pod tom težinom , nego gotovo nezamjećena od ostalih , nosim je do besvjesti i nazad .

Kuc kuc…………..ima li koga da mi odgovori ?

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Nepropusnost svega

Najlakše je zatvoriti vrata. Čak i lupnuti njima da se čuje zvuk zatvaranja . Reski zvuk umjesto neizgovorene hrapave gromade koja obično ostaje u grudima, kao zalog. 

Zalog kome ?

Uvijek sebi. Zalog poput opomene , da smo grješni ne zbog počinjenog grijeha ( a što li je grijeh ) nego zbog tihe patnje koju ni šutnjom nismo mogli pokazati. A onda, ta zatvorena vrata imaju moć nepropusnosti; glasa, pogleda i vraćanja. 

Slika

 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Jednosmjerna kazivanja

Ponekad promislim ima li beskonačnost svoj kraj: jer, ako je nešto beskonačno , onda nije dijeljivo ni vremenom ni čovjekom ni jednom matematičkom opcijom.

I strah me onoga, do čega ne mogu misaono doprijeti. Umara me razmišljanje i ponekad se osjećam k’o Đuro Martić iz novele “Misao na vječnost”. Njega su izluđivali snovi, a mene realnost. To vam je, kao da tupom pilom pilimo deblo! Ogroman trud, rezultat nikakav. A kako prestati misliti , kad mišlju opstajem i dišem?

…..Ostat ću vremenski putnik s jednosmjernom kartom, pa nek’ mi zamjere svi , ali kad odem u beskonačnost, sigurno se neću više vratiti…..Slika

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Odustajanje

….odvikla sam se

ne tkaj stihove negomilanih riječi
bez zareza, dahom ispisane

ne skidaj zvijezde ; bijah premorena
dosada skinutim bez sjaja

….odvikla sam se

naučila sebe miru u svim bojama
pronadjenog vremenaImage

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Vrijeme bez vremena

Preskočiti ili zaobići sve bezvremenske crte kojima smo podijeli ono malo svjesti što nam ostaje kada odlučimo staviti nekakv znak ili za prekid ili kao završenu misao.

Razdiru nas dileme i ne snalazimo se uvijek na tim zadatim relacijama. Stavimo li , na pr. zarez , svatko pismeniji bi očekivao nastavak ; bude li točka naš odabir, svatko normalan shvatio bi kraj.

Ne znamo što sa sobom; neobjektivni, ponekad sujetni onemogućavamo sebe u onom najbolnijem dijelu u kojem stanuju odluke bez odluka!  I kružimo nad bezvremenskom crtom jer, ni letjeti jednim krilom ne znamo

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar